Kao po nekom nepisanom pravilu, poslednjih dana maja uhvati me neka nervoza, lagana, ispod kože, naizgled nepoznatog razloga. Ja se pravim da ne znam o čemu se radi i tih dana se razvlačim po kafićima željno iščekujući prve dane juna sa kojima će se i ovaj glupi osećaj u stomaku povući.
Davnog 27. maja 1941.u Solunskom zalivu je potonuo brod Helena Kanavarioti sa jugoslovenskim oficirima naletevši na minu. U ovoj najvećoj pomorskoj nesreći vojske Kraljevine Jugoslavije od 505 vojnika koji su bili na brodu život izgubilo 214 vojnika dok je njih 289 preživelo. Franja Ozimić, kapetan, rodom iz Maribora,sa stanom u Bitolju, nije preživeo. Baka Arta Ozimić, koju su u pola noći probudili sa lošom vešću, sa mnogim ženama vojnika je fijakerom došla iz Bitolja do Soluna. Pričala mi je kasnije da je voda izbacila dedinu šaku i ona prepoznala venčani prsten pa ju je ljubila.. “ Neke manje srećne ni to nisu našle“ znala je da kaže zamišljeno gledajući kroz prozor na Skerlićevu ulicu.
Telesni ostaci stradalih na brodu Helena Kanavarioti pokopani su na srpskom vojničkom groblju Zejtinlik. Kada sam 2001. godine došao i čika Đorđu rekao da mi je deda bio na ovom brodu, uhvatio me je pod ruku s razumevanjem:
– A, oni bili junaci.Junaci, da…Ajde pri dedu, porazgovaraj s njega.
Pošao sam za pokazanim prstom i našao se iznad velike ploče koja je obaveštavala ko je ispod nje. Deda i unuk prvi put na istom mestu posle 60 godina. Šta se u tim trenucima govori? Valjda ono što ti je na srcu. To je izašlo iz mene:
– Deda, u najboljem si društvu…
Čika Đorđe me je sačekao na pristojnoj udaljenosti i blago mi šapnuo:
– Nemoj ti bude tuga, vojnicko je da gine na pravu stranu i za Otadzbinu, majku nasu Srbiju. Na taj brod bio i Vladimir Lazanski, otac na Miroslav Lazanski.
– Bio i Franjo Ozimić
Pogleda me:
– Bio. Aj Bog da prosti, za pokoj duše neumrlim herojima!
Prekrstismo se i otpismo malo kajsijevače iz okoline Šapca.
+++.
Dedinom pogibijom počeo je pogrom porodice Ozimić koja je sa mnoštvom porodica iz Bitolja i Skoplja već 1941 godine smeštena u furgone kojima je zadnja stanica bio Niš. Te porodice su smeštene u onom delu Niša koji se danas nalazi oko Doma zdravlja, a oko tadašnjeg bedema gde se i završavao grad…
Jugoslovenska pa ni srpska istoriografija se nisu ni jednom jedinom knjigom odužile spomenu na ove vojnike kraljevine Jugoslavije. Ali je zato udruženje preživelih, iz godine u godinu, strpljivo i kako treba, opelom obeležavalo spomen na poginule drugove.
Kao što rekoh, to je poslednja knjiga ću napisati…
SLAVA JUNACIMA SA BRODA SVETA JELENA KANAVARIOTI
Uh… da pukne suza u tebi, još nepotekla, dok čitaš!
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Ne znam kome je bilo gore: dedi, koji otišao kao vojnik, ili baki kojoj je smrt muža donela proterivanje iz Bitolja sa četvoro dece, prodavanje dedinih stvari po selima oko Niša da bi ih prehranila. Dugo, je,dugo tugovala za svojim Franjom i skončala sa njegovim imenom na usnama. Ponosan sam jednako na oboje. Geografiju mi je predavao Branko Čičević, čovek čiji je otac bio na Heleni Kanavarioti i spasao se: i oni su završili u Nišu…
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Moram da dodam…Otac Branka Čičevića-profesora geografije je bio Krsta Čičević, koji je 1941 iz Makedonije naseljen u Niš i karijeru je zavrsio kao Upravnik Poreske uprave. Pozdrav
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Hvala na ovoj dopuni
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Reblogged this on NEBOJSA OZIMIC.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Da li je otac Lazanskog preziveo jer je Lazanski rodjen 1950.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Preživeo je i završio rat kao zarobljenik u Osnabriku
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Данас је осамдесетгодишњица овог бродолома. Често се сетим овог догађаја о коме сам као дечак често слушао од деде (мајчиног оца), члана морнаричког одреда из Охрида, који је преживео ово потапање. На Хелени Канавариоти је био и мој прадеда (очев деда), официр из битољског гарнизона који је такође преживео бродолом и покрај сломљене руке коју је задобио у експлозији мине која је проузрокавала ово потапање. Прадеда је завршио рат у заробљеништву у Немачкој док су његову породицу бугарски окупатори протерали из Битоља, а ратне године су провели у Крушевцу.
Вјечнаја памјат свим бродоломницима са Хелене Канавариоти!
Свиђа ми сеСвиђа ми се
I moj deda je bio u Bitoljskom garnizonu. Imate li neke dodatne podatke koji se tiču Helene kanavarioti?
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Moj otac Dragoljub Pavlović Dumba preživeo je taj brodolom. Pre toga na Ovčijem Polju kao tenkista sukobio sa Nemcima. Potom su prešli u Grčku gde je oborio sa kupule tenka dvenemačke Štuke zbog čega su ga Nemci u logoru sudili. O tome je pisao u vojnom časopisu pre 15 godina admiral Terzić. 69mgpdinabgdj Vranlić i mi njem pomoćni organizoli smo u crkvi Svetog Save na vračar pomen.. ZA 70 godišnjicu organizaciju su uzele neke druge osobe koje nažalost to nisu učinile.. Mislim da bi ova stradija koju je admiral Terzić nazvao druga plava groznica zasluživalavtra trajno obeležje pa molim sve koji su voljni posebno ako ovaj tekst dodaje do admirala Terzića da mi mi se javi
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Milorade, ukoliko imate saznanja o brodu Helena Kanavarioti, molim Vas da me kontaktirate na mejl nebojsa.ozimic@narodnimuzejnis.rs
Свиђа ми сеСвиђа ми се